U periodu od 18.-21. juna održano je jubilarno dvadeseto izdanje tradicionalnog takmičenja u preletu u Vršcu.
Ranijih godina je takmičenje bilo ranije u aprilu ili maju ali se jun pokazao kao bolji u novije doba jer se klima menja.
Ove godine je termin pogodjen tako dobro da smo od četiri moguća dana letenja leteli dobro sva četiri što je pravo malo čudo!
Prvi zadatak je bio sa ciljem u Ćovdinu dužine 96.3 km sa startom u 12h45. Zadatak je manje više bio ravna linija jer je vetar bio prilično jak pa je teško moglo da se napravi odstupanje od rute a da to bude bezbedno.

Prvi je u gol ušao Dejan Santrač ali je pobednik zbog boljih liding poena Željko Ovuka. Treći je bio Miloš Andrić. Vreme pobednika 02:00:07, jako brza trka. U golu 13 pilota. Tragičari su bili Vlajko i Bodži koji su promašili tačku na Dunavu a Bankar i Aca Santrač su se išli na sve ili ništa i prvi ušli u ESS ali ne i u gol kao i Rika nešto kasnije. Bodži je na sletanju zakačio neku mrežu i pokidao nekoliko kanapa. Srećom se završilo bez povrede ali je Gugi morao da radi od rane zore na popravci 🙂
Drugog dana se očekivao sličan vetar ali za nijansu slabiji tako da je zadatak išao preko Deliblatske Peščare. Zadatak je počeo u 12h45 sa ciljem kod Žabara a dužina je bila 87.4 km. Vetar je ipak bio prilično slabiji a nebo gotovo plavo sa izolovanim kumulusima naročito iznad Deliblatske Peščare i doline Velike Morave. Pobednik je bio Miloš Andrić, drugi je Aleksandar Santrač, treći Marko Milutinović. Vreme pobednika 01:51:46 za nijansu sporije nego prvog dana.U golu 17 pilota i Milan Stević sa overenim ESS-om.



Treći zadatak je bio prilično izazovan sa dužinom od 90,1 km . Start je bio u isto vreme kao predhodna dva. Po prognozi se očekivala dobra termika i slab vetar. Tako je i bilo dok se neka visoka oblačnost nije navukla pred Dunavom. Ona je prilično prigušila termiku i uzrokovala curenje velikog broja pilota.

Oni koji su uspeli da opstanu i izdrže u vazduhu su dobili priliku da prelete Dunav i prvi put lete u pravcu Mišljenovca tj. skoro paralelno sa Dunavom na istoku. Pre Dunava tj. Rama je trebalo overiti Malo Središte, Vršac, Kuštilj, Grebenac i Belu Crkvu što značilo cik-cak letenje. Ovaj zadatak je bio sa najmanje pilota u golu jer su uslovi utanjili. Moram priznati da mi je momenat kada smo prešli Dunav i pronašli i izvrteli termiku bio magičan. Pogled je bio prelep kao i sam osećaj pobede nad slabom termikom. Vladimir Bačanin je sebi darivao pobedu za rodjendan, drugi je Predrag Dudić, treći Miloš Andrić. U golu 5 pilota.
Četvrtog dana se očekivao jak razvoj već od 15h pa je dat kraći zadatak dužine od 52.8 km. Cilj je bio sportski aerodrom u Crvenoj Crkvi ali se pre njega trebalo pošteno navozati na brdu i ispred njega. Na žalost kao i u predhodnim godinama sa sličnim zadacima mnogo pilota nije uspelo da se otisne od Kule. Prognoza je pogodjena perfektno i kada se na Kuli već čula grmljavina ispred i ka zapadu, piloti su već stizali u gol koji je bio u gotovo vedrom nebu. Start je bio setovan za 12h45 ali je dva puta pomeran za 15 min zbog toga što još uvek nije počela da radi termika. Pobednik je bio Predrag Dudić, drugi Vladimir Bačanin i treći Aleksandar Pešić. U golu 9 pilota što govori da uprkos manjoj dužini task uopšte nije bio lak i meni lično nije jasno zašto je taj zadatak doneo samo 777.9 bodova pobedniku ali verovatno postoji neki razlog u toj GAP formuli. Druga nelogična stvar u skoringu je da je kojim slučajem pobedio Miloš Andrić, formula bi ga “nagradila” sa računanjem tog zadatka a brisanjem “diskard” bodova iz trke gde je imao više bodova, nigde logike. Tera pilote da kalkulišu na više nivoa umesto da se trude da odlete najbolje što mogu.

Organizacija je bila dobra kao i obično ali moram da napomenem i par sitnih propusta. Trećeg dana nije bilo dovoljno ljudi za širenje krila što uz slab vetar nije omogućavalo brzo poletanje. Na brzinu smo se samorganizovali i uz pomoć Damira Osmanovića koji je pritekao u pomoć, uspeli da poletimo u još uvek optimalno vreme. Sledećeg dana je bilo bolje jer su kritike urodile plodom 🙂
Desilo se da neki trekeri ne rade, što mislim da bi trebalo maksimalno preduprediti na način da se pre takmičenja(ako ne i pre svakog zadatka) proveri svaki treker da li se zaista povezuje na server i vidi pravo ime na live tracking-u, nije dovoljno da diode svetle, mora se pogledati na sajtu da li šalje lokacione pakete.
Jedan pilot je dobio treker koji ceo dan nije radio pa on uopšte nije registrovan da je leteo te su na njega zaboravili prilikom retransporta. Mislim da bi trebalo smisliti proceduru da se takve stvari ne mogu desiti.
Nemojte ove kritike uzimati za zlo već kao podsetnik na čemu treba raditi u budućnosti jer su i bezbednosni propust.
Od socijalnih događaja imali smo proslavu Vlajkovog rođendana uz šalu, poneko piće i grickalice. Lepo veče, hvala Vlajku i ostalima koji su pomogli u tome! Mogao je i organizator da se potrudi da neko veče proslavi jubilej 🙂
Pobednik takmičenja je po prvi put Miloš Andrić koji se pošteno razleteo, drugi je Vladimir Bačanin a treći Predrag Dudić.
U Timovima pobedio je Ares, drugo mesto za 0.4 boda ispred trećeplasiranog SUVS Zlatibor osvaja oslabljeni Fly Fit (Mladja nije leteo a Marko samo prva dva dana).
U Sport klasi pobedu je odneo Dragodin Milovanović, Drugi je Marinko Lukić a treći Milan Rakić.
U Ženskoj konkurenciji nije bilo dileme, pobedila je Nina Jovanović.
Čestitam svima na podijumu!
Sve u svemu odlično vreme i letenje, bar iz moje perspektive.
Rezultate možete videti ovde:
https://scoring.ares.rs/vrsac-open-2026
Video koji je bez prvog taska, jer sam bio sprečen da letim. Upozoravam da je jako dugačak.


























