Posle mnogo neuspešnih pokušaja predhodnih godina i odlaganja ove godine konačno je održano takmičenje u preletu “Rajac Open” u organizaciji Sportskog Udruženja Vazduhoplovnih Sportova Zlatibor.
Najkraće bi moglo da se opiše rečenicom “I bi Rajac i to kakav!”
Naravno pomogli su veterani svojim znanjem i iskustvom tako da smo imali tri odlična zadatka.
Zbog tolikih odlaganja i početka odmora broj takmičara je bio mnogo manji nego da je takmičenje bilo održano u prvom terminu. Uslovi za letenje su bili dobri do odlični u zavisnosti od dana, doba dana i mesta gde se nalazite. Bilo je i jakih termala sa solidnom turbulencijom.
Za prvi zadatak (19.6. sa startom u 12h40) je prognoza bila najbolja i dat je ambiciozan zadatak sa ciljem kod Trstenika ali se ispostavilo da je dan bio težak za letenje sa velikom vlagom u vazduhu koja je bitno smanjivala vidljivost na malo većim visinama a termika slabašna i iskidana. Ja sam izgrešio putanju i otišao previše desno pa sam se vadio dva puta sa sto metara. Kada sam se drugi put izvadio mislio sam da sam u velikom zaostatku za ostalima ali se ispostavilo su i drugi išli jako polako zbog slabih uslova. Posle drugog vađenja sam pogrešio i umesto da idem dolinom gde sam se i vadio krenuo sam da ka planinama i na kraju ipak curnuo iza Lađevaca. U golu tri pilota i Boban skoro, svaka čast momci!

Oni koji koriste takmičenja za odmor i boravak u prirodi su ostali na Rajcu uz razne aktivnosti dok su drugi otišli kući na jedan dan. Neki su išli u Banju Vrujici na kupanje a neki smo vozili bicikle do Koštunića gde smo se kasnije okupali u tamošnjem jezeru. Uveče je bio turnir u stonom tenisu uz puno smeha.
Uprkos Spiralinoj prognozi drugi zadatak (21.6. sa startom u 12h30) je bio po nebu koje je bilo puno odličnih kumulusa koji su u dolini Morave dali uslove za letenje koje sam retko kad doživeo. Kada sam izvrteo stub kod tačke ka Knićkom jezeru mislim da nije više bilo potrebe da se vrti do tačke na Jelici i cilja u Mataruškoj Banji. Okrenuo sam ipak 5-6 krugova i došao u cilj sa 800m i to birajući putanju ka cilju gde nema kumulusa. Ipak, na startu sam uspeo da štaliram i to mislim jedini toga dana. Šteta što je taj dan sletanje putničkog aviona bilo u najavi jer je zadatak mogao glatko biti 100+ ali je zbog tog aviona promenjena ruta i dužina trke. Ipak tog dana smo imali incident sa Vukašinovom rezervom. On je leteo slobodno ali po zadatku i našao se nisko u zavetrenoj strani kod Ostre. Dobio je asimetriju sa kravatom i rotacijom pa je na vreme izbacio rezervu i sleteo bezbedno na šumu. Iako on nije bio takmičar Jelena je odlično reagovala i pozvala vatrogasce koji su ga spustili sa drveta. Petar Panić je takođe bio na licu mesta da pomogne. Čestitam svima na reakciji! Mislim da će i on napisati izveštaj o tome.

Slike ovoga dana nam je radio Infocus Creativity pa bih rekao veliko HVALA u ime cele zajednice!
Treći zadatak (22.6. sa startom u 13h) je bio po slabom vetru i plavom nebu. Na startu su povremeno duvala i leđa pa se morao sačekati pogodan trenutak za poletanje. Ja sam u strahu od curenja na štalu u svakom zadatku poletao prekasno tako da sam uvek bio na začelju ali sam uspevao da neke pilote stignem i prestignem. U vazduhu uslovi dobri sa dobrim termalima koji su išli preko 2200mnv ali i solidnom turbulencijom pri vrhu. Do Gornjeg Milanovca sam bio odličan. Zapravo u svakom zadataku je idealna ruta vodila tuda i ako bih tražio zamerku na postavljene zadatke bila bi upravo to. Iznad samog Milanovca penjem na 2100 i mislio sam da ću konačno moći da najašem na greben iza Vujana što mi u predhodna dva dana nije uspevalo. Glajdujem ka okretnoj tački ka Knićkom jezeru i čekam termal koji će mi dati visinu za gol jer na instrumentu piše -200m. Na moje veliko iznenađenje ulazim u čeoni vetar koji me brzo spušta ali ne odustajem u ubeđenju da ću nešto sigurno naći. Psujem task komitet zašto opet ovuda i zašto toliko levo ta tačka itd. 🙂 ali ništa ne nalazim pa jedva uplivavam na jednu livadu na vrhu planine u blizini Ostre gde je Vukašin predhodnog dana bacao rezervu. Domaćin me pita da li sam ja juče sleteo na šumu 🙂 Imao sam malo pre sletanja opciju da opet odem u dolinu Morave ali sam je odbacio jer bi bio nisko u rotoru a pri zemlji je bilo solidnog vetra.

Trke na flymasteru se mogu pogledati ovde
Rezultati se mogu videti ovde
Uprkos mojim sumnjama, a verujem i mnogih drugih, da Rajac može dati više od dva od četiri dana imali smo vrlo uspešno takmičenje sa tri dana dobrog letenja u odličnoj organizaciji “SUVS Zlatibor” Moram da kažem da je Bodži bio idejni tvorac takmičenja a Petar glavni operativac tako da najveće zasluge idu njima ali svakako i drugima koji su bilo kako pomogli organizaciji.